fbpx

Kako napisati i objaviti knjigu u Hrvatskoj, 3. dio

Nedavno sam započela temu na dragoj knjiškoj grupi Knjige, knjige, knjigice o tome što je to što članove grupe potakne da odjure u knjižaru i nabave neki naslov. Odgovora je bilo više od sto i planiram ih pomno analizirati, no čak i površnim pogledom može se zaključiti da svatko ima svoj razlog za kupnju knjige. Nekome je to vlastita intuicija, nekome puno znači preporuka, netko čita samo određene autore, na nekog utječe marketing i nešto što je vidio na televiziji, netko će drugi pak upravo takve knjige koje su se pojavile u masmedijima ignorirati. Ti će se odgovori vjerojatno moći grupirati, no istina je i da vjerojatno nitko u potpunosti ne zna zašto neka knjiga postane hit i proda se u milijunima primjeraka. U suprotnom, nijedan od trinaest izdavača ne bi odbio J.K.Rowling i Harryja Pottera.

Čitajući članke o prodaji i promociji knjiga kako bih što bolje napisala finale ove trilogije (1. i 2. dio dostupni su kada kliknete njihove brojeve), ali i samoj sebi pomogla pri istom, naišla sam na jednu zanimljivu misao koja na prvu možda zvuči malo luckasto, ali se s njom u potpunosti slažem:

“U najboljem slučaju, počet ćete stvarati interes za svojom knjigom čak i prije no što napišete ijednu riječ.” Danny Iny, autor knjiga Engagement from Scratch!, The Audience Revolution, Teach and Grow Rich

Očito je kako na prodaju knjiga utječu razni faktori, a izdavač i njegov autor trebali bi pokriti sve ili barem većinu njih kako bi knjiga došla do što većeg broja ljudi (ako se ne radi o specijaliziranoj stručnoj knjizi koja cilja samo na jako usku ciljnu skupinu). Nadalje, vrijeme u kojem je izdavač sam radio reklamu knjizi koju je izdao je prošlo. Danas se od autora očekuje ne samo da doma mirno sjedi i radi na idućoj knjizi, nego i da se približi trenutnim i potencijalnim čitateljima. Danas, srećom, postoje mnogi kanali kojima se to može postići, stoga nije loše početi raditi na njima i prije no što uopće počnete raditi na knjizi, baš kao što je to i Danny iznad zaključio. Ispod ću, zato, navesti nekoliko kanala koji su (više-manje) besplatni i za koje ne morate imati gotovu knjigu kako biste mogli početi raditi na svojoj bazi istomišljenika, prijatelja, podržavatelja i obožavatelja.

1. Facebook
Kao što sam već nekoliko puta spomenula, na svom romanu počela sam raditi u kolovozu 2017. Godinu dana kasnije, kada je roman bio pri kraju no još nije bilo ni traga izdavaču odlučila sam pokrenuti Facebook stranicu Gospođica S. U tom trenutku nisam još bila spremna otkriti svoje puno ime i prezime, no htjela sam početi raditi na bazi fanova koje bi moja knjiga mogla zanimati barem nekoliko osoba jednoga dana kad konačno izađe. No, kako raditi hype oko knjige kada ona još nije gotova, nema izdavača i nitko nema pojma tko ste? Ja sam to odlučila raditi uz pomoć preporuka knjiga koje sam tada čitala. Sama pratim veliki broj knjiških blogerica i u tom trenu procijenila sam da mnoge uglavnom pišu o novitetima, vrlo često i istim knjigama, a kako ja sama nisam pod ugovorom ili utjecajem ikakvog izdavača mogla sam pisati o knjigama koje još nisu došle u Hrvatsku, koje su možda malo starije, koje možda nisu ni toliko uspješne kao neke druge i smatrala sam da će tekstovi o njima pobuditi određeni interes. Također, tu i tamo mogla sam provući pokoji citat ili fotku svog romana u nastajanju kako bih dala do znanja da i ja nešto pišem ili pak vidjela kako će određena rečenica rezonirati među pratiteljima moje stranice. Međutim, iako Facebook podnosi duže forme od recimo Twittera, on nije platforma za opširne tekstove, stoga mi je trebao i dodatni kanal na kojem bih mogla pisati malo duže preporuke, što nas dovodi do iduće točke.

2. Blog
U isto vrijeme kada sam podigla Facebook stranicu, podigla sam i istoimenu internetsku stranicu, odnosno blog na kojemu sam počela pisati svoje preporuke knjiga. Međutim, napravila sam to apsolutno amaterski i donedavno nisam uopće pratila koji su moji tekstovi čitaniji od drugih kako bih mogla predvidjeti koji od njih će bolje proći kod čitatelja. Također, kako sam sve kanale pokrenula tijekom ljeta, kada sam se ponovno vratila u Zagreb na poslu me, kao i obično, dočekala ludnica, stoga moram otvoreno priznati da sa svojim tekstovima nisam u potpunosti redovita, no nadam se da se polako iskupljujem posljednjim tekstovima. Bilo kako bilo, blog je savršeni kanal za duže tekstove, objavu pokojeg poglavlja vlastitog romana, top liste, navođenje raznih blogera i autora koje volite i pratite te uputite na njihovu stranicu i nadate se istome.

3. Instagram
Tko god je pročitao zahvale na kraju mog romana mogao je vidjeti da mnogo toga dugujem svom suprugu. Autor prve fotografije koju sam objavila na Facebooku, blogu i Instagramu vezanu uz preporuku knjige Supruge upravo je on jer se profesionalno bavi fotografijom, a uz njega sam i ja bolje naučila fotografirati (a da ne spominjemo i činjenicu da doma imam dostupnu profesionalnu opremu). Iz tog razloga, premda najčešće dijelim iste tekstove na Facebooku i Instagramu, što je za bivšeg community managera veliki “NE”, smatram da će makar i isti postovi na ove dvije mreže polučiti dvije različite reakcije; na Facebooku će moji tekstovi biti više čitani, a Instagram će zbog kvalitetne fotografije možda povećati interes za mnom kao autorom. Iz tog razloga, i ovu sam mrežu dodala popisu kanala na kojima sam htjela biti aktivna.

4. YouTube
Iako nisam primijetila da su hrvatski autori nešto strašno aktivni na ovoj mreži, a ni osobno nisam tamo, imate li želju snimati video uratke na temu knjiga ili pak vlastitog romana svakako bih preporučila prisutnost i na ovoj mreži. Mogli bismo reći kako video vrijedi tisuću slika – svima koji se bave digitalnim marketingom poznato je kako je video i dalje najbrže rastući medij na društvenim mrežama – stoga ako se ne bojite kamere i imate što za reći o knjigama, svakako to počnite raditi što prije. Autori u Srbiji često koriste ovaj kanal kao sredstvo promocije, a vidjela sam kako to odnedavno uspješno radi i autorica Jelena Hrvoj, čijim se uratcima veselim i u budućnosti.

Pitate se zašto je ovo sve potrebno? Ako niste pročitali moja prva dva teksta na ovu temu, istaknimo krucijalno – domaćim autorima teško je naći izdavača i hrvatski se autori, nažalost, puno slabije čitaju od inozemnih. Iz tog razloga, izdavači će se vrlo rijetko odlučiti objaviti hrvatskog autora, a ako ne donesete nešto sa sobom na stol, čak i one minimalne šanse drastično će pasti. Kada sam se prvotno javljala izdavačima, osim sažetka i sinopsisa romana poslala sam i svojevrsno motivacijsko pismo u kojem ističem posebnosti svog romana, pojedine rečenice koje su prijateljice ili blogerice o njemu rekle i prije no što je izdan te sam navela što mogu osigurati od PR-a. Nažalost, činjenica da je vaš roman spektakularan ne znači da ćete dobiti medijski prostor sami od sebe. Jako često morate sami pogurati neke stvari kako bi mediji pokazali interes za vama. A to nas dovodi i do sljedeće točke.

5. Mediji

U svojoj sam novinarskoj karijeri, ali i privatno, vrlo brzo shvatila da ljudi zaista jako mrze fotografiranje, snimanje i ostale stvari koje su standardne prilikom prisutnosti u medijima. Međutim, iste su nužne ako želite prodati ijedan primjerak svoje knjige. Ako mislite da ćete moći odbijati promocije, pojavljivanje na televiziji ili odgovaranje na intervjue u kasne noćne sate, bolje je da ni ne objavljujete išta. Takav pristup mogu si dozvoliti samo Banksy i najpoznatiji autori knjiga, a čak se i oni tu i tamo moraju pojaviti u medijima. Teško mi je nabrojati u koliko sam se tiskovina, portala i emisija pojavila u posljednja tri mjeseca. Pritom se ne želim time pohvaliti, nego istaknuti sljedeće – mediji su nužni želite li da vaša publika čuje za vašu knjigu. Pružit će vam priliku samo jednom, ako i toliko, i ako je ne iskoristite do kraja možete zaboraviti da će vam se ikad više javiti. Što to znači? Znači da se maksimalno prilagodite njihovim terminima snimanja, da na intervjue odgovarate brzo i točno kako bi imali što manje posla s vama i da (idealno) imate fotografije koje im možete poslati kako bi minimizirali njihove troškove unajmljivanja fotografa za vas ili vašu knjigu. Ja sam imala sreće pa je moje početne fotografije napravio moj suprug, no da to nije bio slučaj, svakako bih angažirala profesionalnog fotografa da napravi nekoliko dobrih fotografija mene i knjige u različitim odjevnim kombinacijama.

I tu dolazim do još jedne bitne činjenice – bilo kakva promocija, medijska ili fizička, zahtjeva i par dobrih odjevnih komada i urednih frizura. Ja sam vjerojatno manijak po tom pitanju i iako mrzim shopping kad god sam imala neko gostovanje manijakalno sam izbacila sve iz ormara i potom zaključila da se oblačim kao klošar i da ništa nije dovoljno dobro pa sam morala kupiti i pokoji komad odjeće, a imam i tvrdoglavu kosu koja ipak najbolje izgleda kada je uredi frizer. Ako vam je stalo do tuđe percepcije vašeg izgleda, a trebalo bi biti, zaključak ovog paragrafa, iako vjerujem da mnogima neće sjesti ili da će neki zaključiti i da sam površna, je da biti autor, barem u početku, i nije baš prelaskavo za kućni budžet :). No mišljenja sam da je sve navedeno potrebno kako bi vaša knjiga došla do izdavača, bila objavljena, našla mjesto na policama u knjižarama i, naposljetku, u rukama i srcima čitatelja.

Ne slažete li se sa mnom ili imate dodatnih pitanja, slobodno se raspišite u komentarima ispod bloga ili u mom Facebook inboxu.

Hvala svima koji su pročitali ovu trilogiju, nadam se da vam je barem malo približila moju svakodnevicu, razmišljanja i planove posljednje dvije godine te da vam je isto pomoglo u ostvarivanju svojih želja i potencijala.

Čitamo se i dalje!

 

 

POVEZANI ČLANCI

SANJINI DNEVNICI – Ta tri „slatka“ slova: C I N

Ovih je dana na Mreži TV izašao razgovor u sklopu emisije One nastupaju tijekom kojeg smo voditeljica Mladenka Šarić, izdavačica…

SANJINI DNEVNICI – Pisanje je čekanje

Jednom mi je jedan dragi autor rekao kako će mi se ponekad činiti kako je sve vezano uz knjišku branšu,…

SANJINI DNEVNICI – #onokad dobiješ prvu jedinicu na Goodreadsu

Za početak­­­, bez brige. Nisam sišla s uma. Ovo je fotka nastala na promociji moje knjige prošle godine u 'backstageu'…

SANJINI DNEVNICI – Nešto je trulo u državi Hrvatskoj

U listopadu prošle godine posjetila sam, po prvi put, Beogradski sajam knjiga. Bio je to ujedno i prvi knjiški sajam…