fbpx

Kako napisati i objaviti knjigu u Hrvatskoj, 2. dio

Danas mi je javljeno kako mi je automatski produžena domena gospodica.es. Iako sam koji tjedan prije razmišljala o tome treba li mi uopće stranica više jer mi je ona služila isključivo za pisanje recenzija knjiga, koje sada više toliko i ne radim, na kraju je ispalo da zaista imam puno toga za reći te, što je još bitnije, da to što pišem stvarno nekog i zanima 🙂

Hvala svima koji su se javili nakon mog prošlog teksta te se nadam da vam se zaista svidio i da će vam koristiti jer nisam sigurna koliko će drugi dio dobro sjesti svima. Za sve vas koji ste se na ovom tekstu našli slučajno te nemate pojma o čemu je riječ, pročitajte prvi dio sage o objavljivanju i izdavanju knjiga u Hrvatskoj: https://gospodica.es/2019/06/01/kako-napisati-i-objaviti-knjigu-u-hrvatskoj-1-dio/

Zašto mislim da se nastavak tog teksta nekima možda neće svidjeti? Znate kad sam u prošlom tekstu napisala da je roman vaša beba te da vam ne bi dobro sjelo da vam netko kaže da vam je beba ružna? U ovom tekstu moguće da ću nekome reći da mu je beba ružna, ali najkonstruktivnije moguće :). Znam da vas mnoge muči ono glavno pitanje – napisao sam nešto i što ću sad s tim – pa krećem odmah u glavu!

1. Dobro proučite tržište.

Nešto slično napisala sam i u prvom tekstu i ovo bi zapravo trebao biti prvi korak kada bi se knjige pisale isključivo komercijalno. No vjerujem da nas većina to radi zato što imamo nešto za reći, a ne zato što mislimo zaraditi masne pare pisanjem pa ovaj korak uglavnom dolazi kada je stvar već gotova. Također, ionako sumnjam da bi se autora kojemu leže ljubići moglo dogoditi da počne pisati popularnu psihologiju samo zato što „to sad ide“ pa iz tog razloga ovaj korak spominjem tek na ovom dijelu. Dakle, obavili ste sve predradnje – raspitali ste se o žanru i njegovim okvirima, nabavili ste alfa i beta čitače, oni su to pročitali i vjeruju da je sjajno, popravili ste sve škakljive dijelove do mjere u kojoj ste mogli bez urednika, no ako ste mislili da ću vam reći da je ovo dio u kojem tražite izdavača, prevarili biste se. Prvo i osnovno – treba proučiti tržište. Sreća u nesreći je da je ono u Hrvatskoj relativno slabo stoga ne postoji neki konkretan zaključak oko toga što bi moglo ići u Hrvatskoj, a što ne, no neki generalni trag se nazire pogledate li top liste nekih naših izdavača ili pak Hoću knjigu. U Hrvatskoj se najviše čitaju publicistički naslovi te poneki roman stranih autora (naglasak na krimićima i ljubićima), uz izuzetak Kristiana Novaka koji se našao na listi top 10 u Hoću knjigu početkom ove godine. Pišete li išta drugo osim popularne psihologije i biografija, to može značiti dvije stvari – ili je to jako dobro jer popunjavate nišu koja u Hrvatskoj ne postoji ili je to jako loše jer baš nikog ne zanima vaš žanr. U mom slučaju, imala sam možda malo više sreće jer Hrvati vole čitati ljubiće, no ne baš i domaće autore, stoga na tanjuru imam „samo“ razbijanje predrasuda prema domaćim autorima. U slučaju osoba koje se bave, primjerice, poezijom stvar je puno teža jer poezije na tržištu ima dosta i prema našim prodajnim rezultatima i ne prodaje se baš, stoga će vam posao traženja izdavača biti utoliko teži, osim ako niste Rupi Kaur ili Atticus. Ovo je točka u kojoj biste, ako pišete nešto netipično za naše područje, možda trebali odustati od cijele priče jer su šanse da nađete izdavača minimalne, ako i takve. Dobro razmislite imate li vremena, volje, živaca i želuca nastaviti s cijelom pričom dalje jer vas vjerojatno čeka mnoštvo odbijanaca, neodgovorenih mailova, generičkih poruka i tsl. Osim ponekih udruga koje objavljuju mlade autore te suicidalnih izdavača, većina ipak živi od prodaje knjiga te osim da vama uljepšaju dan i život ne vide nikakvu korist od objavljivanja vaše knjige ako ona nema nikakvu komercijalnu vrijednost.

2. Dobro proučite izdavače.

U Hrvatskoj ima više od 200 izdavača. Iako većina objavljuje sve, neki ipak imaju određene preferencije. Mozaik je tako poznat po svojim ljubićima, Znanje po trilerima, Algoritam nekad po fantasyju… Umjesto da svim izdavačima šaljete svoj roman, napravite listu od 10 njih kojima se želite javiti. Osim toga da vaš žanr mora imati veze s kućom kojoj se javljate, bilo bi dobro i da proučite objavljuje li ta kuća uopće hrvatske autore i, ako da, kakvu promociju radi za svoje autore. Moram priznati da sam s ovim dijelom imala puno sreće s obzirom na to da radim tu gdje radim jer sam na licu mjesta mogla vidjeti tko se koliko trudi oko svojih autora i to ne mislim na nekakvo „bedinjanje“ nego na PR tekstove u vezi knjige, organizaciju promocija knjige i slično. Jer ako tog nema nakon što ste knjigu objavili, možete zaboraviti na to da ćete prodati ijedan primjerak. Odšećite malo do najbliže knjižare, idealno u Bogovićevu 7 gdje ćete najbolje vidjeti sav raspon knjiga. I pritom vodite računa o tome da se u knjižarama uglavnom ne nalaze naslovi stariji od tri godine. Na primjeru Bogovićeve to je više od 10.000 knjiga s kojima se morate „boriti“ za prostor. Pa kada kažem da dobro pripazite koliku promociju izdavač radi za svog autora, onda to ozbiljno i mislim.

3. Upoznajte se s  knjiškom branšom.

Nažalost, čak i kada napravite ove predradnje, pronađete sve kontakte i slično, trud će vam najčešće biti uzaludan ako se ne upoznate s dotičnima uživo. Iz tog razloga, i prije no što završite s romanom bilo bi dobro da se upoznate s urednicima, izdavačima i, zadnje, ali ne najmanje bitno, knjiškim blogerima. To je najlakše napraviti na sajmovima poput Interlibera te mnogim knjiškim promocijama, no vodite računa o tome da ljudi koji se nalaze na štandu izdavača kojeg ste „zapikirali“ najčešće tamo u to vrijeme i rade pa ih ne smijete „udaviti“ sa svim svojim pitanjima. Dovoljno je da steknete barem poznanstvo i nekoga koga ćete moći kontaktirati kada se jednom odlučite za slanje svog romana kako bi se ta osoba pobrinula za to da ne dobijete samo generičku odbijenicu. To doslovno mogu iz svog iskustva ispričati jer sam se ja, iako znam većinu izdavača i osoba koje stoje iza izdavačkih kuća, odlučila roman poslati anonimno jer nisam htjela da se moj roman povezuje s poslom kojim radim i dobila sam ni manje ni više nego sve odbijenice ili generičke odgovore. Kada su jednom te iste osobe shvatile tko sam i da se poznajemo, često su mi rekle da sam im se trebala javiti direktno jer primaju mnoštvo takvih mailova te od šume ne vide drvo. S obzirom na to da takvu „prednost“ nisam htjela, propustila sam tu priliku, no vjerujem da su se stvari ionako posložile kako su trebale te da sam na pravi način pronašla svog izdavača. To ne znači da vi trebate imati istu zadršku jer ste im vi ionako vjerojatno nepoznati s obzirom na to da ne poslujete s njima. Knjiški blogeri su, pak, također zatrpani raznim naslovima koje dobivaju od izdavača s kojima imaju suradnju, stoga nije loše od najranijih dana s istima stvarati lijepi odnos kako bi vam mogli pomoći jednoga dana kada vaša knjiga bude objavljena.

4. Pripreme prije slanja

Iako prije objave knjige postoji niz osoba koji će istu dotjerati u red prije izlaska, poput urednika, lektora i tsl., to ne znači da izdavaču trebate poslati neuređen rukopis pun grešaka. Čak i ako ga uzmu u ruke i odluče mu dati šansu, vjerujte da će to biti moment u kojem će vaš rukopis završiti u smeću. Danas ima puno mogućnosti uz koje možete pregledati bilo kakav tekst prije slanja, meni osobno najdraži ispravi.me, koji će, ako ništa drugo, ispraviti one najočitije greške kojih bi se mogli posramiti. Također, nije loše zamoliti i vrlo pismenog prijatelja ili prijateljicu da vam pregledaju rukopis i upute vas na neke greške koje su vama promakle, a ako ste baš široke ruke, uvijek možete platiti lektora u slučaju da toliko vjerujete u svoj rukopis, ali ste užasno nepismeni pa se ne želite obrukati slanjem takvog rukopisa. No čak i kad to sve napravite, opet postoji mogućnost da nitko neće pogledati vaš roman. Nažalost, domaći autori jako se slabo čitaju te morate biti sigurni da ćete nekako zadobiti pažnju izdavača i prije no što otvori vaš rukopis. Iz tog razloga, toplo preporučujem da uz rukopis pošaljete i sažetak romana te sinopsis istoga. Sažetak romana je, u najkraćim crtama, ono što možete vidjeti na pozadini knjige, a u kojem ističete temu romana, zaplet i najinteresantnije likove. Sinopsis je puno šira verzija sažetka u kojoj u maksimalno jednoj stranici morate sažeti cijelu radnju, uz sve moguće spojlere, kako bi izdavač dobio glavu i rep priče. Na internetu ima primjera istih, a slobodno mi se obratite u inbox pa vam mogu i ja poslati svoju verziju, iako si ne laskam da je upravo moja savršen primjer. Zadnje, ali ne i najmanje bitno, bilo bi dobro da roman uvezete. To ne mora biti uvez kao što ste imali za maturalnu radnju ili diplomski, s tvrdim koricama, ali spiralni uvez ili meki termo uvez, koji dođu otprilike 10 kuna, vjerujem da izgledaju puno profesionalnije od zaklamanog papira.

5. Izdavač ili samoizdavanje?

Naposljetku, pitanje svih pitanja. Zašto uopće tražiti izdavača kada možeš stavljati koju kunu sa strane mjesečno i skupiti iznos za tisak te krenuti sam u avanturu? S obzirom na to da sam ja išla tradicionalnijim putem, mogu samo objasniti iz svoje perspektive zašto sam išla tim putem kojim sam išla, iako ne tvrdim da je on nužno najbolji. Prvo, uz sve privatne troškove koje sam imala u posljednjih godinu dana (svadba, kupnja stana) nisam našla nikakvu financijsku konstrukciju s kojom bih mogla skupiti novce za tisak knjige. Tu pričamo o minimalno 10.000 kuna za tisak (iako to uvelike ovisi o puno raznih stavki te broju primjeraka). A pritom nisam spomenula troškove dizajnera, urednika i lektora bez kojih ne bih ni išla u cijeli proces. Drugo, kako radim normalan posao od 9 do 17 sati, a nakon radnog vremena imam i promocije knjiga koje organiziram, smatram da ne bih imala dovoljno vremena za bavljenje vlastitom knjigom da napravim to dovoljno profesionalno. I ovdje ne mislim na fotkanja, intervjue i ostalo, što je stavka za sebe. Nego na pregovore s knjižarama ako se ne želiš ograničiti na vlastitu prodaju putem Facebooka. Naime, da bi vas knjižare uopće uvele u svoj sustav te počele prodavati vašu knjigu, s njima trebate potpisati ugovor koji definira vaš odnos, a uglavnom se tiče rabata koji je između 30 do 50 posto (dakle, knjižari ponekad dajete polovicu prodajne cijene knjige da bi je uopće držale kod sebe). Da ne pričamo o tome da vas većina knjižara neće ni pogledati ako iza vas ne stoji izdavač, ako nemate ISBN broj i barkod ili ne znate što su dostavnica, otpremnica, odjave i slično. I čak ni to ne jamči da će vas knjižare uvesti u svoj sustav ako procijene da im je vaša knjiga komercijalno neisplativa za držanje. Dakle, čak i ako ste već preskočili sve korake i objavili knjigu, prije nego što se počnete javljati knjižarama za distribuciju pobrinite se da ste upućeni u sve vrste dokumentacije jer bi vas inače mogao dočekati hladan tuš. Nadalje, za dodatne rabate moguće je i dogovoriti posebno izlaganje knjige u knjižarama, no ako to sami nećete provjeravati, a knjižara ima stotinjak u Hrvatskoj, moguće je da nećete biti izloženi kako je dogovoreno, što je opet nešto za što sam zaključila da sama nemam vremena i da bih voljela da izdavač to radi. Printanje plakata, distribucija knjiga u razne knjižare, organizacija promocija, dogovaranje PR tekstova, intervjua i snimanja je također nešto što izdavač radi, a za što su potrebne određene financije i poznanstva. Rijetko tko sam može to bolje napraviti od izdavača koji je godinama u tom poslu i godinama surađuje s istim ljudima. Najveća zamjerka izdavačima je što uzimaju „veliki“ postotak za svoj rad te autor, koji je zapravo najzaslužniji za cijelu stvar, dobiva od 5 do 15 posto po prodanom primjerku, ovisno o dogovoru, no kada zbrojite sve što sam napisala vidjet ćete da i izdavač ima puno troškova prilikom objavljivanja vaše knjige, a da ne spominjemo rizik prodaje iste s obzirom na to da se domaći autori rijetko čitaju.

Međutim, to sve opet ništa ne znači ako sami nećete povući jednako kao sam izdavač te spremno raditi na promociji svoje knjige čak i ako niste to nikad u životu radili. O svim koracima prije i nakon objave knjige koje vi sami možete napraviti bez obzira na to izdajete li knjigu samostalno ili u suradnji s izdavačem pišem u idućem tekstu. Imate li kakvih pitanja, slobodno se javite u komentarima ili u inbox moje Facebook stranice!

RELATED POST

SANJINI DNEVNICI – Pisanje je čekanje

Jednom mi je jedan dragi autor rekao kako će mi se ponekad činiti kako je sve vezano uz knjišku branšu,…

SANJINI DNEVNICI – #onokad dobiješ prvu jedinicu na Goodreadsu

Za početak­­­, bez brige. Nisam sišla s uma. Ovo je fotka nastala na promociji moje knjige prošle godine u 'backstageu'…

SANJINI DNEVNICI – Nešto je trulo u državi Hrvatskoj

U listopadu prošle godine posjetila sam, po prvi put, Beogradski sajam knjiga. Bio je to ujedno i prvi knjiški sajam…

SANJINI DNEVNICI – O inspiraciji, frustraciji i pisanju kao takvom

Ako ste pročitali moj prvi post u ovoj novoj kategoriji na mom blogu, onda ste zasigurno shvatili da sam se…