NAZIV: U potrazi za Gobi

AUTOR: Dion Leonard

IZDAVAČ: Koncept izdavaštvo

PREVODITELJ: Marija Perišić, Ruđer Jeny

BROJ STRANICA: 253

CIJENA: 129,00 kuna

Bila sam jedna od onih sretnica koja je psa dobila kao mala, iako su moji roditelji u startu znali da će najveći dio brige pasti na njih. Nikada neću zaboraviti kada sam vidjela mamu i tatu kako se uspinju stepenicama noseći malog svijetlosmeđeg pekinezera. Moja je sestra tada bila luda za Gričkom vješticom pa je pekinezerica dobila ime Nera. Imala je bijeli znakić na čelu te bijele čarapice na šapama. Bez obzira na sladak izgled, Nera je često bila čangrizava, strah i trepet u susjedstvu, a scenu kada je naganjala moju prijateljicu po dvorištu pokušavajući je ugristi dok ju je moja tada već dosta trudna mama pokušavala spasiti je teško izbrisati iz sjećanja. Dan kada smo Neru morali dati uspavati bio je jedan od najtežih dana u mom životu. Dugo nam je trebalo da se od toga oporavimo; nakon nekog vremena usudili smo se nabaviti tek ptičicu Rikija da nam doma baš ne bude pretiho i čudno bez Nerinog tapkanja, a na koncu je došla i maltezerica Toya. Iako mi nije prvi pas, ljubav prema njoj je posebna jer sam s Toyom prvi put spoznala pravu odgovornost uzevši je sa sobom u podstanarstvo te kombinirajući svoje prve poslove s činjenicom da imam malog psa koji ima svoje pseće potrebe samog doma. Nedavno sam, prilično neočekivano, postala i vlasnica mačka Cecilija, koji ne samo da je uspio naći mjesto u mom srcu nego se očito uspije ugurati i na svaku moju fotku.

Facebooku stoga nije trebalo puno da me počne manijakalno svakodnevno napadati raznim člancima i fotkama pasa i mačaka. Ipak, 2017. u moru takvih objava uspjela se istaknuti jedna – ona o Gobi. Jedan portal koji i dan danas slijedim objavio je priču o psiću koji je osvojio ultramaratonca Diona Leonarda do te mjere da ga je ovaj iz Kine planirao preseliti u Škotsku. Međutim, u međuvremenu se dogodilo ono najgore – Gobi je nestala.

Nije ovo veliki spojler; naposljetku, autor to spominje u samom početku knjige, no bitno mi je početi priču s tim jer inače ne znam kako bih drugačije opisala ljubav prema istoj. Počela sam je, dakle, slijediti u najgorem mogućem trenutku. Vrlo sam se brzo informirala o samom početku priče i tome kako je trkač Dion na utrci dužoj od 200 kilometara kroz pustinju Gobi upoznao malog psića koji je s njim pretrčao više od 120 kilometara! I kada je sve trebalo biti filmski savršeno Gobi se izgubila. Očajni Dion, koji je ionako sakupljao novce da dovede Gobi kući, sada je započeo skroz novu kampanju – onu za pronalazak Gobi.

Tisuće obožavatelja uplatile su novce da pomognu u pronalasku, i ja među njima. Nije bilo jutra koje nisam započela otvaranjem Facebook stranice da vidim je li pronađena, a dnevno sam na stranicu Bring Gobi home (danas Finding Gobi) otišla više od 10 puta. Znate onaj osjećaj kada točno znate mjesto na kojem ste bili kada se nešto znakovito dogodilo, poput pada Blizanaca na primjer? E pa tako se ja jasno sjećam kako sam plakala kao kišna godina u autu dok sam čekala mamu ispred njenog radnog mjesta kada su našli Gobi. Mama je ušla u auto i pogledala me u čudu, a ja jedino što sam mogla reći je bilo – NAŠLI SU GOBI. Mama, naravno, nije imala pojma tko je Gobi.

Kada sam čula da izlazi knjiga Finding Gobi momentalno sam je naručila još u prednarudžbi. U tom sam periodu radila na prošlom poslu i proživljavala sam jednu tešku poslovnu situaciju. I kao što se sjećam gdje sam bila kada sam saznala da je Gobi nađena, sjećam se i trenutka kada mi je knjiga o njoj stigla na vrata. Nakon groznog tjedna odmah sam se osjećala puno bolje.

Nedugo nakon počela sam raditi u Hoću knjigu. Mislim da nije prošlo ni tjedan dana kada sam novom kolegi Danielu entuzijastično počela pričati o knjizi. Je li to napravio čisto iz pristojnosti ili sam ga svojom histeričnošću ipak uspjela zainteresirati nikad neću saznati, ali Daniel jer rekao da mu posudim knjigu. Kao veliki ljubitelj pasa, vrlo ju je brzo pročitao i rekao da ćemo raditi na tome da knjizi nađemo hrvatskog izdavača. Malo manje od dvije godine nakon, Daniel je s kolegom Brankom otvorio izdavačku kuću Koncept, a Gobi je konačno pronašla svoj dom i u Hrvatskoj.

Jučer sam dobila svoj primjerak. Ne znam je li situaciji kumovalo udisanje para od sprejeva koje sam koristila za uređenje knjižare, PMS ili nešto treće, no na koncu sam se na povratku do posla u tramvaju držeći knjigu u ruci kao mali štreberko uspjela i rasplakati. Teško je riječima opisati zašto je ova priča drugačija od svih koje sam pročitala ili zašto me dirnula toliko koliko je, no ja ću u ovom postu to svejedno probati.

Dion Leonard Australac je sa škotskom adresom. Ne samo da mu upoznavanje Gobi tijekom utrke nije bilo na umu nego ni trčanje kao takvo, a danas je jedan od poznatijih svjetskih ultramaratonaca. Trčanjem se počeo baviti samo koju godinu prije i to iz oklade; kompetitivnost mu je bila u krvi još od mladih dana kada je zbog gubitka oca u društvu proglašen nepodobnim, a u školi neuspjehom.

Ja sam nitko i ništa.

Ja ništa ne vrijedim.

Nikad neću uspjeti.

Kad god bih u sebi začuo taj otrovni šapat, odlučio sam sebi ispričati bolju priču.

Mogu ja to.

Nisam ništarija.

Svima ćeš dokazati da nemaju pravo.

Okladu je dobio, a pritom i shvatio da je trčanje ono što je čitav život tražio – sport u kojem nema timskih igrača i u kojem testira granice vlastite izdržljivosti kako bi dokazao vlastitu vrijednost. Baš kao što je život testirao njega od najranijeg djetinjstva. Međutim, kako se trčanjem počeo baviti relativno kasno, nije imao puno šansi za dokazivanje, a pritom mu nisu pomogli ni razni zdravstveni problemi. Utrka kroz pustinju Gobi bila je njegova zadnja šansa da se dokaže – sebi i drugima.

Iz tog razloga prvi put kad vidio Gobi uopće nije bio fasciniran malim smećkastim psićem. Doživljavao ju je kao smetnju, prepreku koja će mu se saplesti među noge, žicarošicu koja će od njega tražiti ionako malenu količinu hrane koju je sa sobom mogao nositi kroz utrku. Zašto se njihov odnos promijenio? Kako je Gobi uspjela pretrčati toliko puno kilometara? Zašto je odabrala baš Diona? Što je radila prije no što su se sreli? Gdje je nestala? Koliko mu je trebalo da je napokon dovede kući? Ova knjiga dat će odgovor samo na neka od navedenih pitanja, no bez obzira na poneku neispričanu priču srce će vam biti puno. Ovo je knjiga o odrastanju. Odricanju. Ljubavi. Boli. Neopisivoj vezi između čovjeka i psa. I neću prestati pričati o njoj dok god je ne pročitaju svi koje poznajem!

Pronaći Gobi bila je jedna od najtežih stvari koje sam u životu učinio. Ali to što je ona pronašla mene – to je bila jedna od najboljih.

U Potrazi za Gobi u knjižare stiže 8.6.