fbpx

Tajni život jedne šopingholičarke – Kasno otkriće chick-lita s poukom

NAZIV: Confessions of a Shopaholic

AUTOR: Sophie Kinsella

IZDAVAČ: Penguin Random House

BROJ STRANICA: 320

CIJENA: £3.99 (Kindle edition)

 

“If everyone could just wear new clothes every day, I reckon depression wouldn’t exist anymore.“

Koliko ste se puta uhvatili kako stojite ispred ormara, zaključujući da nemate ama baš ništa za odjenuti? Smatram se relativno točnom osobom koja rijetko kasni, ali onaj mjesec kada mi dođe nemam-što-obući dan u stanju sam zakasniti na najvažniji razgovor, sastanak ili event u životu. Bez obzira na ormar koji u mom stanu zauzima gotovo cijelu jednu sobu, vrlo mi se često dogodi da bezidejno stojim ispred i mrzim sve što imam u njemu. Tome sam jedno vrijeme doskakala tako da sam večer prije isplanirala što ću odjenuti, ali budimo realni, koliko dugo zapravo možemo imati živaca za takvu vrstu pripreme unaprijed? Moj odgovor – vrlo malo.

Nikad se nisam smatrala šopingholičarkom. Baš suprotno, kada bih apsolutno sve mogla kupiti online samo da ne moram čekati u redu za garderobu ili blagajnu, ja bih bila najsretnija žena na svijetu. Ipak, kada me uhvati nemam-što-obući-itis, u stanju sam sate provesti u trgovini samo da se usrećim kojim novim komadom odjeće i kako ne bih konačno ostvarila svoju prijetnju danas-idem-gola-jer-nemam-ništa-u-ormaru.

Upravo se tako, no u njenom slučaju svakodnevno, osjeća glavna junakinja romana Tajni život jedne šopingholičarke. Becky, odnosno Rebeccu Blomwood, prvotno upoznajemo kroz stanje na njenom računu. Naime, prvo poglavlje, a i ostalih nekoliko, započinje pismom iz Endwich banke koja bezuspješno pokušava stupiti s njom u kontakt zbog duga na računu. Spominje se i kako im je žao što joj je pas umro, što ima gripu, što je potrgala nogu, ali kako im se hitno mora javiti. Becky pismima koja joj stižu ne samo od Endwich banke, nego i mnogih drugih banaka ili kreditnih kuća, pristupa onako kako bi mnogi od nas napravili ili već i rade – račune baca po gradilištima, sprema ih u ladice koje nikad ne otvara ili ih pak podvaljuje u kasliću starim babama za koje se nada da neće shvatiti da račun zapravo nije njihov i da će ga zabunom platiti. Trajno rješenje svojih dugova vidi u dobitku na lotu, a jedino što je u životu usrećuje je kupovina u dućanu. Bilo odjeće, bilo poklona za druge, bilo potrepština za kuću.

Jedna moja prijateljica knjigoljupka, koja je pročitala moj roman, zaključila je da sam hrvatska Sophie Kinsella. Iako nisam ništa pročitala od ove autorice, svakako sam je bila svjesna po knjižarama i knjižnicama i naravno da mi je takva usporedba laskala. Zato sam sad zaključila da bi stvarno bilo vrijeme da proniknem u svijet Madelaine Sophie Wickham, što je pravo ime Sophie Kinselle, kako bih otkrila naše sličnosti.

S rezervom sam počela čitati ovaj roman jer sam ih na raspolaganju imala nekoliko i zaista nisam mislila da bih se mogla povezati s jednom šopingholičarkom. Svi su me oduvijek smatrali odgovornom osobom koja uspješno raspolaže sa svojim novcem, a ipak na kraju svakog mjeseca uhvatim se s potrošenom plaćom s kojom si gotovo ništa nisam priuštila. Osim neumornih dostava hrane jer mi se ne da ili ne stignem kuhati. Ili onog Ubera kad mi je pobjegao bus, a nije mi se išlo pješke. Baš dobro da sam tad imala i onu novu knjigu koju sam si kupila da čitam nešto tijekom vožnje. Iako bi bilo pametnije da sam na mobitelu tražila haljine za prijateljičinu svadbu jer ne dolazi u obzir da idem u istoj onoj u kojoj sam bila na posljednjoj svadbi, iako je u pitanju skroz drugačija ekipa. Shvaćate poantu.

I onda se uhvatiš da ne da imaš nešto malo zajedničkog s Becky Blomwood. Nego da zapravo jesi Becky Blomwood.

I ja obožavam 2+1 gratis akcije.

I ja ću kao kretenček skupljati naljepnice za Zdravoljupce i potrošiti koju kunu više da dobijem još koju naljepnicu da si konačno kupim Brokulu Branka.

I ja ću kupovati pakete proizvoda koji mi zapravo ne trebaju jer „eto dobro će doći nekome za poklon“.

Pa sve je to zapravo bagatela, ne? Kao da oni meni plaćaju, a ne ja njima! 🙂

Tajni život jedne šopingholičarke prvenstvo će izazvati salve smijeha koje ne možeš obuzdati ni u javnom prijevozu punom ljudi, ali za jedan chick-lit roman star već podosta godina ima i neuobičajenu dubinu. Svi smo mi robovi kapitalizma i marketinga. I najpametniji od nas past će na prodajne sheme u dućanima i kupiti nešto što ne trebaju. A banke će nam vječno izlaziti u susret i produbljavati minuse sve do onog trenutka kada nam najmanje paše i kada odluče da im eto sad ipak moramo vratiti novce. Ova je knjiga za mene bila ne samo osvježenje, nego i suočavanje s realnošću koje je došlo u najboljem mogućem trenutku.

RELATED POST

SANJINI DNEVNICI – Pisanje je čekanje

Jednom mi je jedan dragi autor rekao kako će mi se ponekad činiti kako je sve vezano uz knjišku branšu,…

SANJINI DNEVNICI – #onokad dobiješ prvu jedinicu na Goodreadsu

Za početak­­­, bez brige. Nisam sišla s uma. Ovo je fotka nastala na promociji moje knjige prošle godine u 'backstageu'…

SANJINI DNEVNICI – Nešto je trulo u državi Hrvatskoj

U listopadu prošle godine posjetila sam, po prvi put, Beogradski sajam knjiga. Bio je to ujedno i prvi knjiški sajam…

SANJINI DNEVNICI – O inspiraciji, frustraciji i pisanju kao takvom

Ako ste pročitali moj prvi post u ovoj novoj kategoriji na mom blogu, onda ste zasigurno shvatili da sam se…